|
|
business as usual
05.08.2005., petak
zahvalnost i molitva
Vjerojatno treba proteći određen broj godina da bismo shvatili i spoznali vrijednost nekih datuma u našoj povijesti. Jedan od tih je i ovaj dan, 5. kolovoza 1995. kad je kninskoj tvrđavi konačno zavijorio hrvatski barjak.
Molim se za sve one drage prijatelje, poznanike, one koje nisam nikad vidio niti ću, a koji su svoje živote i zdravlje ugradili u to da bi se mi sad, između ostaloga, mogli izražavati na blogu i raditi sve ono što nam živote ispunjava srećom.
Tek će vrijeme koje je pred nama dati još jasniji odgovor što se doista dogodilo i koliki je značaj naše slobode.
U ovoj zemlji puno toga ne valja, ali smo barem stekli uvjete i dobili priliku da je uredimo onako kako nama odgovara.
|
04.08.2005., četvrtak
povratak
Eto, nakon trotjednog plandovanja, krenuo sam u niskom startu u nove radne pobjede...Ako to ikoga zanima, otkaz sam konačno dao, pa ću se o0d 1. rujna javljati s nove adrese....To je naravno olakšanje, posebno zato jer sam to napravio u vrijeme kad eto u radnim prostorima nema bas pretjerano ljudi...pa sam lisen svih izljeva licemjerja (cesce) i iskrenog zaljenja (rjeđe) zbog toga sto eto odlazim....
Svi vidimo kako je turizam procvjetao (barem prema rijecima duznosnika), ali moj dojam bas i nije tako bajan. Vidio sam puno dobrih, ali i dosta losih stvari na nasem plavom Jadrnu, pocevsi od kvalitete usluge, ponegdje i cijene pa do najbanalnije nekulture prema gostima....Brine to sto je poneki topless na nekoj od javnih plaza jos uvijek mozda i najjaci dozivljaj na nasem plavom Jadranu....
Trebali bi shvatiti jedno.....sezona svugdje, ali baš svugdje, treba trajati minimalno šest mjeseci....I tada će i BDP i prihod od turizma, a i standard biti konačno onakvi kakvi svi želimo....Bez toga, bit će nam kao i danas
Pozdrav!
|
12.07.2005., utorak
TRANSFER
Prve sate godišnjeg odmora iskoristio sam za dogovor s novim poslodavcem, pa urbi et orbi najavljujem kako od 1. rujna mijenjam posao. Sad se u miru i rasterecen mogu posvetiti ljetnim raodstima moru, suncu, pivu, jutarnjoj travarici i svemu ostalome....Strateški, ovo je sasvim sigurno posljednji posao kojeg radim za nekog poslodavca. Iduci ce pothvat biti moj vlastiti. Dosta mi je vise mediokritetea svih vrsta koji su igrom ovog ili onog slucaja u poziciji da ti budu vlasnici ili poslodavci....Tko god ima kavih pametnih ideja...nek se slobodno javi....Isto tako, tko god bude u blizini Supetra (do 20.7.) ili Krka iza 20.7. nek se javi za morske radosti....
|
06.07.2005., srijeda
Dileme
I nakon tjedan dana od zadnjeg javljanja, ništa nisam "pametniji". dilema je zapravo još veća. Ponukan vlastitim nezadovoljstvom, našao sam se suočen s ponudama za druge poslove na koje ni sam ne znam kako bi reagirao. Poslovna kultura u ovoj zemlji još je uvijek na vrlo niskim granama. Teško je ostati ravnodušan kad vam netko ponudi pet-šest opcija od kojih bi JA trebao izabrati onu koja mi najviše odgovara. Možda bi, sukladno jahanju na valovima ego tripa, trebao biti presretan, ali tome nije tako. Naime, moja je sumnja u potencijalnog poslodavca time i veća,, jer on na samom početku priče pokazuje da ne zna što želi. Znam samo jedno, moj sljedeći posao bit će ujedno i posljednji u kojem ću ja raditi ZA nekoga.
No, ok, da Vas dalje ne zamaram, odluku ću ipak donijeti samo ja u društvo sa svojim najboljim prijateljem (odnosno sa svojim alter egom).
|
29.06.2005., srijeda
ruši se sve
Znate onu pjesmicu Jinxa koji počinje sa: "Srušilo se sve......"....e, tako se i u mojoj radnoj okolini počelo sve rušiti unazad mjesec i pol. Zadnjih dana je pak rušenje sve jače......Racionalno razmišljanje tu negdje prestaje (barem u mojem slučaju) i postaje teško koncentrirati se samo na posao. Misli lutaju svugdje, a ja kao dokazani radoholičar imam želju sve kraće boraviti na poslu.....Sve u svemu, nije dobro.
Uglavnom, idem sad popiti jedan whiskey, a kome se da nek komentira.
|
19.06.2005., nedjelja
stvarnost i perspektiva
Dakle, neki sam dan vodio žestoku polemiku oko toga u kojoj se fazi gospodarskog razvoja nalazimo. Iako sam svjestan da je situacija sve samo ne ružičasta, branio sam tezu kako se ipak ide prema naprijed, iako se možda ponekad čini da se radi o puževim koracima. Ono gdje sam se složio sa svojim sugovornikom jest glupost ove i prethodnih Vlada koja je više-manje sve što valja u ovoj zemlji rasprodala (ili će rasprodati) strancima. Ne kažem da bi naši vlasnici bili bolji, ali mislim da smo stanovitu količini kapitala u zadnjih 15 godina mogli akumulirati i iunutar zemlje. Na žalost, dogodit će nam se to da ćemo u financijskom smislu biti kolonija stranih kompanija. I to je ono što treba brinuti, a ne vanjski dug, inflacija, nezaposlenost i sl., jer to će kad-tad biti u okvirima u kojima su sad zemlje EU. Ono što se neće promijeniti, to je vlasništvo nad našim najvažnijim kompanijama i resursima koje će biti većinom u rukama stranaca.
Istodobno, hrvatske kompanije vani imaju tek simbolične udjele (čast iznimkama)
Hrvatska gospodarska diplomacija gotovo i ne postoji
Hrvatski izvoz kojim bi mogli doći na strana tržišta...nije zadovoljavajući
Toliko ovaj put
|
Eto, gđice (ili gđo) feferon, hvala što ste mi se javili.
Probili smo led, zahvljajujem
A što se ambicije tiče, i inače sam ambiciozan...pa kud me voda odnese
|
U svakom slučaju, volio bih da mi se javite sa zanimljivim informacijama iz svijeta gospodarstva o kojima možemo dalje širiti diskusiju. Osim toga, prema prirodi mog posla, možda mogu na ovaj ili onaj način pomoći da se nečiji problem i riješi. Eto, samo ću reći da imam stanovitu medijsku moć, pa bi Vas to trebalo motivirati (nadam se) da mi se javite sa svojim slučajevima, pitanjima, sugestijama.....
|
Dakle, odlučih se i ja uputiti u blogovsko sazviježđe. Ono što o meni, trebate znati jest da se zovem Siniša, imam 30 godina, živim u Zagrebu (zapad) i eto, otvoren sam za interakciju svih vrsta (samo bez vrijeđanja na bilo kojoj osnovi, molim).
Naumio sam prije svega pisati o ekonomiji, poslovanju, biznisu domaćem i međunarodnom, no bit će tu sigurno i sporta, kulture, svakodnevice svih oblika....
Eto, živjeli, pa krenimo!
|
|
|